PÅ NORSK:
(Muitaleaddji: Karen Marja Kemi Buljo)
Olmmái hástala risteatnis:
Gáren Marja Kemi Buljo orro Mieronis ja go son lei nuorat son álo orui ja vádjolii dain mehciin, juo nuorra nieidan son leai dievas boazobargi ja guođuheaddji. Maid Gáren Márja árrat fuobmái ja ipmirdii dat lea ahte doppe meahcis leat fámut ja vuoimmit maid ii galgga hárdit, vuorjat iige suhttadit. Ja jus boastut bargá de máhttá meahccemátki šaddat oalle balddehahtti ja unohis muitun.
Na dat lei nu ahte mon lávejin biigot sápmelaččaid ja mii dieđusge johttáimet ealuin. Ja de moai letne guokte bálvvá. Dat lea bárdni ja dat lea maid reaŋga, daid olbmuid reaŋga. Ja mon lean biigá. Ja moai letne ealu luhtte. Ja sirdáime, ja jođiime ovtta guhkes jávrri miehtá, nuppi geahčái. Doppe ledje boares goahtesajit. Jua, ja moai bođiime ovtta goahtesadjái. Das lei árran mii ii leat lihkahallojuvvon. Bárdni lohká: - Dás lea gal su risteadni goađástallan. Dat ii lean eambbo go jagi, dat leai jápmán dat risteadni, dat mii lea goađástallan. – Dá lea su risteatni goahtesadji, lea goađástallan dás, gal mon oba álkit dovddašin go boahtá. Mon dadjen: - Mon gal in dovdda dien olbmo, inge háliidivččen ge oaidnit, go juo lea jápmán.
Na, moai dagaime lávu dien goahtesadjái, eange lihkahallan daid árrangeđggiid. Na moai dagaime lávu ja galggaime dieđusge álgit gáfe vuoššat. De moai gulle, de dál gal boahtá. Doppe boahtá jávrri guovllus. Ja doppe lea áibbas áinnádat, doppe ii leat mihkkege luottaid. Na dat boahtá jávrri guovllus. Olmmái lohká: - De dál gal boahtá sudnuide guossi. Ja dat juoiggastallá hirbmadit, duot ja dát máhkaš. Dat dat gal bođii, ja gesii dan muora nu ahte dan munno lávus vel loavdda lihkestii, nie go goađi vuostá geassá. Ja manai ja luittii velá dan smáhkkobelkko ala. Ean moai lean ráhkadan dan smáhkkobelkko. Dat lei dan risteatni smáhkkobelko man juoigá. Na, dat dat gal luittii dohko, dan muora. Gullui vel go boŋkkihii. Moai letne goabbat bealde go galge gáfestallat. De gal mu olmmái lávkii badjel boaššu mu beallái, ja lohká: - Na, in gal oaidnit jur hálit! In mon dan de hálit jur oaidnit. Hástalan han dat leai. Dat leai dego hástaleapmi. Go moai dál das, dál ii šat gullo. De moai vulggiime geahččat. Lea go luodda doppe jávrri bealde? Ammal diet goit dagai luotta. Muhto doppe ii lean miigege ii boazu ge lean dakko vázzán. Ii lean miige luottaid. Ja smáhkkobelkkos ii lean oktage muorra, man lea luoitán.
De gal lohká olmmái, mii leai juoigan ja lohkan: -Dovddašin go boahtá. Dál gal lohká muinna ahte: - Gal moai dál daid árrangeđggiid gal molso. Mon logan: - Ii dal lea gal ávki árrangeđggiid molsut, go letne dan goahtesadjái dahkan. Moai gal ferteje goađi sirdit. Na, gal moai dál oruime iđidii. Muhto ii dat oađđin šaddan maninge. Goappašat hui balus. Na, moai manaime, go iđit šattai. Časkkahalaime hirbmadit juohke guovllus. De lohká olmmái: - Gal moai dál gaikkodetne dán lávu. Ean moai gal dás oro. Dasa leai šaddan issorassan. Muhto mon in orron nu balus. Ean moai johttá gal. Ean moai herggiid gal váldde ja johttá. Dat lei varas eanan dakko. Na, moai dieđusge gaikkuime, loavdagiid ja goahtemuoraid. Eange lihkahallan daid árrangeđggiid eange maidege. Manaime nuppe beallái dan rokki, dagaime lávu.
De gal lohká olmmái, dál go eahket šattai ja šattai seavdnjat: - Ii han diet lean mihkke goansttaid. Mon logan: - Ii han diet lean goansta, don hal dat hástalit. Dego dakkár ahte dat oažžu boahtit. Nugo logat: - Gal son dovddašii gal. Na, in mon gal jáhkkán. In mon jáhkkán ahte dat mii lea jápmán, ahte dat sáhttá nie vassot olbmuid. Dainna mon jáhkán ahte dat leat, dat sáhttá gullot ja oidnot maid. Jus olmmoš ii máhte. Jus nie álgá, nie hástalanládje.