PÅ NORSK:
(Muitaleaddji: Inger Anita Smuk)
Mun lean Márroš-Biehtar-Ovllá Inger Anita, dás Vuonnabađas, Várjjagis. Mon lean bajásšaddan boazodoalus.
Lávejedje buktit gorudiid báikái, galggaimet doppe njuovvat. Lei hirbmat buorre (dat) máinnas, oažžut min, mánáid, bargat. Ovttaláhkai dego dájuhit bargat, dan sadjáigo jáget (bágget) min bargat, dehe dien láhkai. De álge máinnastit, muitalit: ”Leat go don gullan goassege bohcconjuolaid birra?” Na, eat dal mii lean gullan dan. Ja de álge máinnastit.
Lei dan láhkai ahte don-dolin dallego buot eallit elle ráfálaččat luonddus, eai gávdnon vašálaččat, de lei cuoppu njuikumin. Fáhkkestaga gávdná ártegis reaidduid, dat ii ádden mat dat leat ja čurvii eará elliide: “Lehpetgo oaidnán, mat árpmuid leat dát ges?”
Na, dat han bohte buot dat eallit, mat ledje doppe; guovža, ealga, boazu, geatki, albbas, sáhpán, buoidda, goddesáhpán: ledje buot eallit mat dal juo gulle dohko, rievssat ja...
Na, dat gehččet.
Guovža, mii lei jierbmámus, dat gal logai:
”Gal mun goit dieđán, mat die leat”.
Dat eará eallit:
”Na, mii dat lea, sáhtát go máinnastit mii dat lea?”
”Juo, dá leat dakkár ávdnasat mainna don sáhtát nuppi njulgestaga goddit”.
”Goddit? Na mot? Mii?”, eai sii ádden.
”Dáinna sáhttá báhčit. Dat lea njuolla, ja lea dego dávgebissu, juoksa, ovttalágan bissu mainna sáhttá njuola báhčit”.
Dat han suorganedje buohkat:
”Maid don áiggut álgit dás? Goddit? Ja gean don áiggut goddit dás?”
De lohká guovža:
”De viimmat! Mun lean nu guhká jurddašan ahte dien bohcco mus livččii miella váldit, go dat orru leamen nu čeavlái, dat ruohttá maid dienu, livččii nu somá. Mun jáhkán mii geahččalat goddit ovtta bohcco.”
Boazu doppe njuikii. Maid árpmuid die gullá? Su áigot báhčit?! Na dat ruohtastii báhtui. De báhce dasa. Cuoppu čuožžu ja doallá njuola ja juovssa, dávgebissu. Gáddá son dat oažžu dan ovtta.
Guovža bođii ja rábádii dan:
”Buvtte deike! Don it oaččo dan! Don leat nu uhcci ja njivllas. Mana eret das, don it stánde (nagot) dáid bargguid bargat!” Sii fertejit earát: ”Mii geat máhttit, mii áigut báhčit dáiguin!” ”
Na geat dat galget beassat báhčit?” jerret dat earát guovžžas.
”Dieđusge mun áiggun ieš ovttain njuolain goddit ovtta bohcco. Ja mun mearridan dieđusge geat earát galget beassat báhčit. Mun jáhkán mun attán sáhpánii dan ovtta.”
Sáhpán dohppii ovtta.
Guovža dajai:
”Ja de jáhkán mun attán gumpii dan nuppi, go gumpe lea falli ruohttat ja sáhttá albmaláhkái oaguhit bohcco ja de báhčit. Ja dál sáhpán galgá álgit, oažžu vuos ovtta bohcco báhčit.”
Sáhpán dohppii juovssa ja njuola ja vulggii bivdit. Ja de ruohtai doppe, ain ferte njuiket geađggi ala geahččat oidnojit go bohccot doppe dakŋasiid gaskkas. Bođii dan veardde (mađe) lahka ahte jurddašii dál son báhčá, ja son dat gal deaivá dan bohcco, dat lea nu lahka ja boazu ii fuomáš su. Sáhpán čavgii dávggi ja nu dat bážii. Njuolla girddii gal, muhto dat girddii juste maŋŋejulggiid gaccaid gaskii iige bastán čađa albma láhkai. Go njuovat maŋŋejuolggi, de oainnát vel dan culcci gokko njuolla livččii galgan mannat, muhto ii bastán. Boazu dušše čievččastii, ja nu dat manai báhtui, njuolla galbbai eret.
Guovža lohká:
”Maid lei diet ges, ii nagodan, ja ieš lei nu lahka vel! De gumpe, njuike don, ja de manat don gii leat nu falli.”
”Juo,” logai gumpe, ”mun dat gal lean nu searra ruohttat, mun gal jovssan. Nagodan vel njuiket guovtti juolggi ala go galggan báhčit. Galgabehtet oaidnit!”
Dat čuoččastedje geahččat. Gumpe ruohtastii. Na ále fuola, ii dat ádjánan, jovssai dalána dan bohcco, njuikii guovtti juolggi ala, čavgii dávggi ja bážii. Dat deaivvai juste čoarbbealdeahkkái, dakko lea váhkká masa deaivvai. Boazu dieđusge ii jápmán dainna, muhto njuolla lea ain bohccočoarbbealis. Dan váhkás lea dego nállu, nuppelot sentte guhku, áibbas seakka dákti, dat njuolla man gumpe lea báhčán. Go borat, de fertet váruhit, váldit eret dan dávtti. Jos dat bastá čoddagii, de gal buvvánat (buvvot).
Guovža de rogádii albma láhkai:
”Ja mat lehpet? It don ge nagodan! Jurddašin don gal livččet vel nagodit goddit.”
Ja dál ferte guovža ieš báhčit. Dat gal lei sávvan ahte duot guovttos dat nagodeaba goddit bohcco. Dat diđii juo ieš ahte son ii leat nu falli ruohttat, ii nagot goddit bohcco dien láhkai. De dat vulggii. Guovža lea hirbmat juonalaš, vázzá duogábealde, dat mahkáš ii beroš, ja de bođii bohcco sealggabeallái. De čuoččastii ja rogádii:
”Hoaahhhh!”
Boazu vilppastii geahččat mii die gullui. Áhkkorat (justte) go vilppastii, dalle ba guovža bážii, ja deaivvai juste gállui. Njuolla ii bastán čađa, boazu measta dasa galmmastuvvá (manná galmmas). Njuolla báhccá i eret, ii mannan čađa nu garra dávtti. Dál go njuovat bohcco oaivvi, gállu, de oainnát dan, lea dakkár gobáldat das. Dat lea danne go guovža lea báhčán diekko. Go galggat čoarvvi čuollat, jos deaivvat de dan gobáldahkii ákšuin, de lea álki dalle dan čoarvvi oažžut eret.
Na dás dan ii boahtán mihkkege. Dat ledje duššadan buot njuolaid. Cuoppu riehpu lea geahččan mot dal láhttejit diet ges, ja su leat soaibman das. Dat logai dušše daidda:
”Dál lehpet buot duššadan daid njuolaid, ja ii dal oidno ahte lehpet nagodan goddit ovttage bohcco”.
De bođii boazu riehpu, lei buot váiban bealleheggii go duot ledje bivdán su. Bođii dohko jávregáddái. De cuoppu de, hirbmadit láve dainna njuokčamiin, jos lehpet oaidnán. De čohkkii čolgga dievva ja de čolgadii bohcco vuostá. Dat čolga lei nu garas, dat šattai njuollan ja deaivvai bohcco juste váibmui. Boazu lei jámas ovttatmanu, dat gahčai gávotgaccaid, earát oidne ahte dat lea jápmán. Dat bohte lusa geahččat.
”Na mii hearráid dál ges dáhpáhuvai! Gii dan ges gottii?”
Cuoppu jurddašii son ii daja maidege.
Na guovža jearrá:
”Don go leat goddán dan?” Na jo, son dat bážii dan.
”Na mainna árpmuin don ges báhčet, go eai lean šat njuolat dás. Hah! Son dat gal ieš ráhkadasttii njuola, ja deaivvai ja gottii maid."
”Na mainna árpmuin?”
Cuoppu čájehii njuokčama, luotto njuovčča vel alddis.
”Dienna sáhttá?”
”Na ehpet go dieđe man várálaš dát njuovčča lea?”
”Várálaš njuovčča?” Eai lean ovdal dan gal gullan.
”Na dat gal lea ortnegis ahte sáhttet gal máŋga giela hállat, smáhket (máistit) lea go liekkas, vai galmmas, vai lea go sálttis vai, rihča vai mii, muhto njuovčča lea maiddái dan láhkai ahte sáhtát maid nu fastit dan geavahit ahte don nuppi gottát!”
Ja die lei dat máinnas.